ADITIVI

> Vrati se na popis aditiva

 

E620 Glutaminska kiselina
Prirodni pojačivač okusa i zamjena za sol (vidi E621 – E625). Glutaminska kiselina je aminokiselina, biljnog ili životinjskog podrijetla, koja se kao dio metabolizma i određenih detoksifikacijskih procesa nalazi u živim stanicama. Osim toga, jedan je od najvažnijih neurotransmitera u živčanom sustavu kralježnjaka. Poznato je da je u nekim bolestima i/ili oštećenjima živčanog sustava normalna funkcija glutaminske kiseline poremećena. Glutaminska kiselina, konzumirana u hrani u kojoj je sastavni dio proteina, nema učinak na osjetilo okusa, ali u slobodnom obliku djeluje kao pojačivač okusa. Mnoge namirnice, kao npr. parmezan, rajčica, riba, soja, kvasac, prirodno sadržavaju određene količine slobodne glutaminske kiseline, dok se u industrijski prerađene namirnice ona dodaje radi pojačavanja slanog ili kiselog okusa. Također pojačava djelovanje gvanilne i inozinske kiseline te njihovih soli. Europljani u svojoj redovnoj prehrani konzumiraju oko 1 gram te aminokiseline na dan, a Azijci i do 1,7 grama na dan. Industrijski se proizvodi kemijskom sintezom ili biotehnološkim postupcima uz pomoć mikroorganizama. Može se proizvesti tehnikom genetičkog inženjerstva, ali procjena učinaka tako dobivene glutaminske kiseline još nije završena. Pojedina istraživanja pokazuju da glutaminska kiselina može uzrokovati tzv. sindrom kineskog restorana koji se očituje kao osjećaj obamrlosti u zatiljku, leđima i rukama, ubrzano lupanje srca, bronhospazam, glavobolja i osjećaj slabosti, a zabilježen je najčešće nakon konzumiranja azijske hrane (npr. kineske Wong-Tong juhe, umaka od soje...). Djeca i osobe koje boluju od astme i neurodermitisa trebale bi izbjegavati ovaj aditiv. Moguće je da uzrokuje alergijske i pseudoalergijske reakcije. Smije se dodavati mnogim namirnicama jer se zasad smatra bezopasnom. Mogući utjecaj glutaminske kiseline i/ili njezinih soli u obliku prehrambenih aditiva na nastanak određenih bolesti još nije istražen do kraja, a znanstvena je javnost podijeljena u mišljenju oko sigurnosti uporabe ovih aditiva. Izbjegavati!

Dopuštena upotreba:
Začinima i kondimentima (gotovim prilozima i umacima) dodaje se po pravilu quantum satis, a ostaloj se hrani smije dodavati do 500 mg/kg. Često se upotrebljava u gotovim jelima, začinskim mješavinama, u pekarskim proizvodima, krekerima, kobasicama i mesnim proizvodima u konzervama, proizvodima od riba, rakova i glavonožaca, pripravcima sira, pripravcima topljenog sira, prerađevinama povrća, margarinu i emulgiranim mastima, umacima, preljevima, salatama, kečapu, majonezi, senfu, aromatiziranom octu, grickalicama na osnovi žitarica i krumpira...

 
Prihvatljivi dnevni unos: nije određen
 

> Vrati se na popis aditiva